Moje iskustvo u programu „Stariji brat, starija sestra“
Centar za edukaciju mladih iz Travnika je u našoj školi u periodu od mjeseca travnja do lipnja održao niz radionica u okviru programa „Stariji brat, starija sestra“. Ovaj program se bavi mladim osobama tako što djecu koja pohađaju osnovnu školu povezuju s osobom koja je student. Cilj tog povezivanja je razvijanje povjerljivog, sigurnog i podržavajućeg odnosa, u svrhu poboljšanja socijalnih vještina koje su potrebne da bi funkcionirali u društvu.
Mene je na ovu radionicu pozvala pedagoginja škole. Očekivala sam da će to biti neka stroga sekcija u kojoj učimo o kulturnom ponašanju, ali kad smo se našli prvi put sasvim suprotno se sve odvijalo.
Upoznali smo se s voditeljicama radionice i svaki put prije početka rada bi rekli kako se osjećamo, te bi na kraju vidjeli promjenu raspoloženja nakon igre i razgovora. Radionice smo uglavnom započinjali nekim pitanjem, zagonetkom koja je zasnovana na igri. Voditeljice bi donijele potrebne materijale i zajedničkim radom bi došli do odgovora.
Naučili smo kako pravilno razgovarati, kako sačuvati svoje emocije kada nije pravi trenutak da ih pokažemo, naučili smo poštovati one koji su različiti i naučili smo voljeti sebe, što je najbitnije.
Voditeljice ne samo da su razgovarale s nama o zadanim temama nego su ostajale i po dva sata nakon završetka radionice kako bi nam pomogle i zato ću ih vjerojatno dugo pamtiti jer su one te koje su mi pomogle oko vlastitih problema s kojima sam se suočavala.
Bilo je tu i emotivnih trenutaka da se nisam mogla suzdržati da ne zaplačem, ali najljepše mi je bilo kada sam vidjela empatiju od svih prisutnih na radionici. S voditeljicama sam se osjećala kao s prijateljicama jer su se takvima predstavile i na kraju pokazale. Zahvalna sam jer su me izvukle iz jako lošeg stanja slušanjem mojih problema te davanjem pravog savjeta koji bi mi pomogao.
Sjećam se Renatinih riječi i vjerujem da ću ih se uvijek sjećati: „Saro, jaka si! Znam da ti to možeš i vjeruj mi da ćeš uspjeti. Ima nas na kraju krajeva, tu smo za tebe kad god ti zatreba nešto.“
Ovo je bilo jedno prelijepo i prezanimljivo iskustvo koje bi rado ponovila ako bih bila u mogućnosti.
Sara Kurevija, učenica IX.b